ŠPILJA GRADUSA
Iako je postojanje špilje Gradusa otprije poznato lokalnom stanovništvu, tek su nedavna speleološka istraživanja članova speleološkog odsjeka Planinarskog društva Sveučilišta «Velebit» iz Zagreba, otkrila bogatstvo podzemlja i raznolike speleološke fenomene u njenom unutrašnjem dijelu. Smještana u selu Velika Gradusa, s ulazom iz napuštenog kamenoloma, špilja predstavlja do sada nepoznatu vrijednost ovog kraja.
) |
) |
) |
NASTANAK
Špilja Gradusa nastala je formiranjem podzemnih šupljina u procesu okršavanja stijena na tom području. Stijene u kojima je špilja «rasla» formirane su taloženjem sedimenata u moru koje je nekada pokrivalo te krajeve. Povlačenjem mora te izlaskom stijena na površinu stvoreni su uvjeti za stvaranje podzemnih prostora. U novonastalim šupljinama, u mraku podzemlja, započeo je novi život – kapanje vode i rast kamenih ukrasa... Ova priča započela je prije 10-tak milijuna godina, a nastavlja se i danas.
ULAZ
Ulaz u špilju otvoren je prilikom radova u kamenolomu. Iako se sa sigurnošću ne zna kada, poznato je da eksploatacija kamena na području Graduse datira još od vremena Turaka. Od tada su ulazni, pristupačniji dio špilje vjerojatno obilazili povremeni posjetioci. Ipak, nedavna speleološka istraživanja špilje ne pružaju nalaze da su ljudi ikada kročili u udaljenije dijelove njenih kanala.
UNUTRAŠNJOST
Teško prohodni uski prolazi, djelomično potopljeni kanali i zbog blata klizave stjenke špilje svrstavaju je u vrlo zahtjevnu kategoriju speleoloških objekata. No trud uložen da bi se svladale poteškoće na koje se nailazi prilikom napredovanja u prvom dijelu špilje, bogato je nagrađen pogledom na bogatstvo ukrasa kojima ova špilja obiluje u dubinama svojih kanala. Upravo ta specifična morfologija otežavala je napredovanje u početku istraživanja, tako da je ukupna duljina špilje od 455 metara dosegnuta tek nakon učestalih akcija tijekom godine dana.
) |
) |
) |
U špilji je jasno izražen glavni kanal smjera pružanja SZ-JI. U njemu se, malo prije polovice, odvajaju dva kraka – jedan je slijepi meandar dužine samo 12,5 metara, dok se drugi meandrirajući spaja na vodenu etažu. Zbog uskoće meandra te potrebe za korištenjem ronilačkih odijela za daljnje napredovanje, ovaj krak špilje za sada nije dalje istraživan. U glavnom kanalu voda se nekoliko puta pojavljuje i nestaje, da bi njegov izlazni dio u potpunosti bio potopljen. Udaljeniji, suhi dio ovog kanala bogato je ispunjen špiljskim ukrasima – sigama: stalaktitima i stalagmitima, kamenim zavjesama i stupovima, pa čak i helaktitima. Na njegovom kraju pokušalo se prokopati prolaz na mjestu gdje se sumnjalo u nastavak kanala, ali je to onemogućilo kameno zarušenje. Osim glavnog kanala, iz ulazne dvorane odvaja se jedan bočni prolaz koji se spušta do vode. U nastavku voda ga u potpunosti potapa te je daljnje napredovanje onemogućeno.
Danas špilja pruža utočište velikoj koloniji šišmiša
koji se u sumrak mogu vidjeti kako izlijeću kroz niski otvor špilje.
Taj ulaz u špilju Gradusa možda nije jedini, ali je za sada samo on poznat.
A za ostale ulaze svakako bi valjalo konzultirati tamo nastanjene šišmiše...
U istraživanjima špilje ukupno je sudjelovalo 19 speleologa, članova speleološkog
odsjeka PDS «Velebit» iz Zagreba, a istraživanja su dokumentirana digitalnim
foto-materijalom te izradom detaljnog nacrta špilje.
Darko Štefanac
Planinarsko društvo Sveučilišta «Velebit»
NAPOMENA: obavezno pogledajte link GALERIJA gdje se nalaze kompletne galerije slika !!!